Novi Zakon o računovodstvu donosi veću usklađenost sa EU standardima

Ministarstvo finansija Crne Gore je početkom ove godine pokrenulo javnu raspravu o Nacrtu Zakona o računovodstvu, čiji je zvanični dokument dostupan od februara. Taj nacrt, zajedno s obrazloženjem, ima za cilj da unaprijedi postojeći zakonski okvir za računovodstvo u privatnom sektoru, da ojača transparentnost finansijskog izvještavanja i da obezbijedi bolju zaštitu korisnika finansijskih informacija.

Razlog za donošenje novog zakona leži u potrebi da se finansijski sistem Crne Gore modernizuje i uskladi sa zahtjevima tržišne ekonomije i evropskih integracija. Postojeći Zakon o računovodstvu, donijet prije više od decenije, više ne odgovara realnosti digitalnog poslovanja, rastućoj složenosti transakcija, niti potrebama međunarodnih partnera i investitora. Prema ocjeni Ministarstva finansija, u praksi se pokazalo da dio propisa nije bio dovoljno precizan, što je dovodilo do različitih tumačenja i neujednačene primjene.

U praksi je, na primjer, često dolazilo do razlika u načinu klasifikovanja rashoda i prihoda, kao i u procjeni vrijednosti imovine, što je otežavalo poređenje izvještaja između različitih kompanija. Nedostatak jedinstvenih standarda posebno se pokazao u sektorima poput građevine i turizma, đe su složene transakcije zahtijevale preciznije metodologije evidentiranja.

Zakon uređuje vođenje poslovnih knjiga, sastavljanje, prikazivanje, dostavljanje i objavljivanje finansijskih izvještaja, kategorizaciju preduzeća prema veličini, računovodstvene usluge, kao i uslove za licenciranje i stručno usavršavanje računovođa i ovlašćenih procjenitelja. Uvođenje registra pružalaca računovodstvenih usluga, kao i mjera nadzora i sankcija za nedostatke u primjeni zakona takođe su predloženi.

Crna Gora je u pregovorima sa Evropskom unijom u okviru Poglavlja 6 – Privredno pravo, koje obuhvata i oblast računovodstva i revizije. Direktivama EU o računovodstvu (kao što su Direktiva o finansijskim izvještajima, Direktiva o reviziji, kao i novije regulative – npr. EU regulativa 537/2014 za reviziju i Direktiva 2006/43/EC) predviđene su jasne obaveze za javne interesne subjekte, propisi o nezavisnosti revizora, kvalitet revizorskih standarda, sankcije, nadzor nad revizorskim tijelima, kao i objavljivanje finansijskih izvještaja u skladu sa međunarodnim standardima.

Nacrt zakona o računovodstvu sastavljen je tako da se uklapa u ove zahtjeve, odnosno da implementira obaveze koje Crna Gora ima kao kandidat za članstvo u EU.

Usklađivanje sa evropskim računovodstvenim direktivama ima i širi ekonomski značaj: ono povećava kredibilitet crnogorskih preduzeća u očima stranih partnera i banaka. Kada finansijski izvještaji postanu uporedivi sa onima u EU, kompanije lakše privlače investicije, kredite i donacije. Posebno za sektor malih i srednjih preduzeća, transparentnost može biti ključni faktor za ulazak u regionalne lance snabdijevanja i međunarodne projekte.

Slične reforme već su sprovedene u zemljama regiona – u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji – đe su usklađivanje sa EU direktivama i uvođenje međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja doprinijeli većem kredibilitetu nacionalnih tržišta. Crna Gora sada nastoji da uhvati taj korak, čime bi dodatno ojačala svoju konkurentnost u regionalnim ekonomskim integracijama.

Posljedice za mikro, mala i srednja preduzeća

Za mikro, mala i srednja preduzeća (MMSP) novi zakon donosi značajne promjene koje mogu imati i pozitivne i izazovne efekte. Mikro i mala preduzeća obično imaju jednostavnije finansijsko izvještavanje. U nacrtu su predviđene olakšice u obimu izvještaja, smanjenje nekih obaveza za manje subjekte, ali i nova pravila koja se tiču profesionalnog nivoa kadra, registra pružalaca računovodstvenih usluga i obaveznog usavršavanja. Ti elementi mogu povećati administrativni i finansijski teret za MMSP ako ne postoji podrška ili fazna primjena.

Na primjer, računovodstveni servis koji vodi knjige za desetak lokalnih preduzeća moraće da obezbijedi dodatne licence za softver i da pošalje zaposlene na obuku, što može značiti i do nekoliko hiljada eura dodatnih troškova godišnje. Za veće sisteme to nije problem, ali za mikro preduzeća sa dva do tri zaposlena, to može predstavljati ozbiljan finansijski pritisak.

Zbog toga će preduzeća morati da ulažu u podizanje stručnih kapaciteta – računovođe će morati da prate nove standarde, da budu sertifikovani ili registrovani u skladu sa zakonom, i da se kontinuirano usavršavaju. Osim toga, biće potrebno i da neka MMSP reorganizuju interne procese, možda promijene softver za vođenje knjiga ili finansijskih izvještaja, da obezbijede pravilne evidencije, poštuju rokove, i da prilagode obavezu objavljivanja izvještaja, što može zahtijevati dodatne troškove.

Izazovi u primjeni novog zakona

Jedan od najznačajnijih izazova u primjeni novog zakona jeste troškovna komponenta. Osposobljavanje kadra, licenciranje, registracija u novim evidencijama, možda kupovina ili prilagođavanje softvera i sistema će zahtijevati ulaganja. Za preduzeća koja do sada imaju jednostavniji sistem, prelazak na standarde bliže EU i međunarodnim standardima može donijeti značajne troškove, kako u novcu, tako i u vremenu.

Drugi izazov je obrazovanje i dostupnost stručnog kadra. Nije dovoljno samo imati zakonske norme, potrebno je da postoje računovođe, revizori i drugi stručnjaci sa iskustvom u primjeni međunarodnih standarda, da razumiju razliku između gotovinskog i obračunskog principa, da znaju standarde IAS/IFRS i đe su primjenljivi.

Dodatni izazov biće i digitalizacija računovodstvenih procesa. Novi zakon implicitno podrazumijeva prelazak na elektronske baze podataka, e-izvještavanje i digitalne potpise, što zahtijeva tehničku opremljenost i informatičku pismenost. Iako digitalizacija dugoročno smanjuje troškove i rizik od grešaka, u kratkom roku će zahtijevati ulaganja u IT infrastrukturu, što može biti teško ostvarivo za manja preduzeća. Stručnjaci ističu da bi prelazak na elektronsko izvještavanje mogao dugoročno da smanji birokratiju i ubrza postupke revizije. Time se otvara prostor i za razvoj novih usluga i IT rješenja namijenjenih malim biznisima.

Treći izazov tiče se kontrole i nadzora. Zakon može postaviti norme, ali mehanizmi nadzora, institucije koje će ocjenjivati usklađenost, kvalitet revizorskog i računovodstvenog izvještavanja, kao i sankcije, moraju biti adekvatno osnaženi, finansijski i kadrovski.

Četvrti izazov je vremenski okvir. Kompanijama će biti potreban razuman prelazni period. Ako se primjena započne naglo ili sa strogim rokovima, mnoga MMSP bi mogla imati problema sa usklađenošću zbog manjka resursa.

Peta stvar je komunikacija i podrška. Vlada, Ministarstvo finansija, revizorski organi i udruženja računovođa moraju dobro koordinisati i obezbijediti da MMSP budu informisana, da imaju pristup seminarima, vodičima, savjetovanju, možda i subvencijama ili poreskim olakšicama da olakšaju tranziciju.

Nedorečenosti u nacrtu

Iako nacrt čini značajan korak naprijed, postoje oblasti koje su ostale nespecifikovane ili se mogu dodatno poboljšati. Prvo, nije precizno definisan pojam javnog interesnog subjekta (Public Interest Entity, PIE), što je standard u EU, jer mnoge odredbe u revizorskim direktivama i regulativama zavise od toga da li subjekt spada u tu kategoriju.

Takođe, ostaje pitanje međusobne usklađenosti sa postojećim Zakonom o reviziji i Zakonom o privrednim društvima, jer su određene nadležnosti i definicije u tim propisima djelimično preklapajuće. Potrebno je precizirati odnose između revizorskih tijela i pružalaca računovodstvenih usluga kako bi se izbjegla pravna praznina ili dupliranje nadležnosti.

Drugo, iako postoje odredbe o stručnom osposobljavanju, nije sasvim jasno kakvi će biti minimalni standardi za obrazovanje i iskustvo kadra koji pruža računovodstvene usluge, niti su konačno utvrđeni kriterijumi za licenciranje i koliko će njihova primjena biti stroga.

Treće, sistem sankcija i nadzora je opisan u nacrtu, ali ostaje da se vidi koliko su mehanizmi za inspekciju i reviziju efektivni, da li institucije imaju resurse (ljudske i finansijske) da izvrše kontrolu na terenu, reviziju izvještaja, i da kažnjavaju nepoštovanje standarda.

Četvrto, prelazni rokovi i fazna primjena. Dok nacrt daje pravni okvir, nije sasvim jasno kako će se odrediti rok kada će se nove odredbe početi primjenjivati za različite veličine preduzeća, odnosno da li će MMSP imati duži prelazni period ili će biti uvedene olakšice u toku tog perioda.

Peto, pitanje publikovanja i transparentnosti finansijskih izvještaja. Iako se predviđa objavljivanje izvještaja, nije u svakom slučaju jasno kakvi će biti zahtjevi za objavljivanje – da li elektronski, u javnim registrima, standardizovani obrasci – i kako će se osigurati njihova dostupnost i razumljivost za različite korisnike, a ne samo stručnjake.

Šesto, nije precizirano u potpunosti kako će se tretirati neprofitne organizacije i javni sektor u okviru ovog zakona – da li će imati izuzetke, posebne standarde, ili isti režim kao privatne kompanije, što može dovesti do nejasnoća.

Ekonomija i institucionalna uloga

Uvođenje novog zakona ima potencijal da ojača povjerenje u poslovno okruženje, što može privući investitore koji zahtijevaju visoku transparentnost i kvalitet finansijskih izvještaja. Dugoročno, transparentno i pouzdano finansijsko izvještavanje može doprineti smanjenju sive ekonomije i povećanju poreskih prihoda države. Prema procjenama ekonomskih analitičara, usklađivanje sa međunarodnim standardima u računovodstvu i reviziji može povećati privlačnost Crne Gore kao investicione destinacije, što se indirektno odražava i na rast bruto domaćeg proizvoda.

Kada korisnici (banke, donatori, partneri iz EU) vide da je finansijsko izvještavanje u Crnoj Gori u skladu sa međunarodnim i EU standardima, to može smanjiti troškove kapitala, omogućiti bolji pristup finansiranju, i olakšati uključivanje u lance vrijednosti širom EU.

Institucije poput Ministarstva finansija, Savjeta za reviziju, revizorskih komora i udruženja računovođa imaće značajnu ulogu. Potrebno je da se institucionalni kapaciteti ojačaju – to znači zapošljavanje, obrazovanje, izgradnja nadzornih tijela, uvođenje rutine inspekcija i revizija, definisanje standardnih vodiča i priručnika, redovna obuka. Pored toga, potrebno je osigurati da mali i srednji preduzetnici nisu preopterećeni zakonom bez odgovarajuće podrške, jer preveliki administrativni i finansijski teret može imati suprotan efekat – neki bi mogli odložiti formalizaciju poslovanja, ili čak izaći iz registra, što bi remetilo ciljeve transparentnosti.

Ovaj zakon je strateški važan za proces EU integracija Crne Gore. Njegova puna vrijednost će se manifestovati ako implementacija bude pažljivo planirana, uz fazne rokove, sa podrškom za MMSP, uz adekvatne resurse institucija nadzora i jak sistem stručne obuke. Takođe, monitoring – praćenje efekata zakona, evaluacija troškova i koristi – biće ključan da se zakonske norme ne pretvore u samo još jedan administrativni teret, nego u instrument ekonomskog razvoja i jačanja povjerenja domaćih i stranih investitora.

U narednim godinama, važno će biti i uključivanje Crne Gore u evropske mreže regulatora i tijela koja prate kvalitet finansijskog izvještavanja, kao što su European Financial Reporting Advisory Group (EFRAG) i Accountancy Europe. Takva saradnja može omogućiti razmjenu iskustava, tehničku podršku i brže usvajanje novih standarda, čime se dodatno jača institucionalni kapacitet i povjerenje investitora.

Sledeći korak bi mogao biti razvoj nacionalne strategije finansijskog izvještavanja koja bi povezala zakonodavne reforme sa edukacijom, digitalizacijom i razvojem tržišta kapitala. Samo integrisanim pristupom moguće je ostvariti puni efekat – stabilan, transparentan i konkurentan privredni sistem u skladu sa standardima Evropske unije.

J.V.